Oduvijek sam, odrastajući, znala toliko uspješnih žena, produktivnih, anksioznih, uplašenih, izvinjavajućih. Ali tako malo onih opuštenih. Koje prioritetizuju zadovoljstvo i igru, koje sebi daju bezuslovnu dozvolu za opuštanjem, bez osjećaja krivice, bez potrebe za izvinjavanjem ili potrebe da to zasluže.
Ranije nikada nisam mogla ni zamisliti da ću živjeti ovakvim životom. Da ću željeti to. Nisam znala koliko je teško pokušati prestati balansirati između djece, ravnog stomaka, blistave kuće i kuhanih obroka. Koliko je teško naći ono vrijeme da zaista ispunim sebi obećanih sat vremena dremke, svako jutro kad ustanem u 6 i legnem u ponoć. Još uvijek radim na tome. Uspjet ću jednog dana sigurno.
Možda kad konačno završim pisanje teze. Ili kad se smanji učestalost tantruma.
Still working on it. Ali najbolji projekat na kojem sam do sada radila. Ustrajnosti i sabura, čarobna formula.
Alkohol i ostala “zadovoljstva” nisu otkrivena pukim slučajem nego svjesnom i nesvjesnom željom čovjeka da prioretizuje zadovoljstvo i igru.
Da bi to našao u sebi bez upotrebe kojekakvih supstanci, mora proći putem ustrajnosti i sabura.
Oni će osvijetliti sjenovita mjesta života i naučiti nas da su čudovišta zbog kojih smo bile zgrčene proizvodi našeg uma te da ih taj isti um može pojmiti i kao igračke, doduše malo opasnije, ali dovoljno krotke da osjećaj zgrčenosti iščezne.
Tako se često zapitam kako komentarom uspiješ nadmašiti sam post 🙂
I, drago mi je vidjwti te ovdje ❤
Vao. Nadam se da ces sve to hairli zavrsit.
I da si sretna .
Točno tako.. Pa ti imaj djecu xD