Moje duhovno putovanje, četvrti dio

Nekoliko dana pred Bajram je nastao haos u Mekki, baš kad bih mislila da više ne može stati niti jedan čovjek, vidjela bih nove autobuse kako pristižu i istovaraju kofere. Kada se nađeš na nekom uzvišenju ili višem spratu, možeš vidjeti rijeke ljudi kako hodaju u raznim pravcima, djelovalo je poput nekog ogromnog mravinjaka. Autobusi…

Nastavi čitanje →

Konačno znam šta želim biti kad porastem

Oduvijek sam, odrastajući, znala toliko uspješnih žena, produktivnih, anksioznih, uplašenih, izvinjavajućih. Ali tako malo onih opuštenih. Koje prioritetizuju zadovoljstvo i igru, koje sebi daju bezuslovnu dozvolu za opuštanjem, bez osjećaja krivice, bez potrebe za izvinjavanjem ili potrebe da to zasluže. Ranije nikada nisam mogla ni zamisliti da ću živjeti ovakvim životom. Da ću željeti to….

Nastavi čitanje →