18.02.2019.

Ljudima se žalimo kao da u životu samo brige imamo, a u zadnjoj trećini noći spavamo kao da nijedne brige na svijetu nemamo

Pita me prijateljica kad sam kupila auto, pa odgovorih da ima već neko vrijeme. Kaže ona: Ali kako, nije ništa bilo na Instagramu?

Hm...

Generalno u zadnje vrijeme, neke nevjerovatne stvari se dešavaju. Ne znam prođe li jedan dan, a mislim da ne prođe, da ne osjetim u sebi iskrenu zahvalnost za svaku divnu stvar koju doživljavam. Elhamdulillah.

I naravno, nekad imam potrebu pričati o svojim blagodatima svima, posebno jer sam dugo čekala na njih i jer nikada nisam bila na ovakav način sretna. Ma šta pričati, nekad bih galamila i strancu u liftu kolika me euforija protrese. Ali povremeno samo, prepričam nekoj prijateljici na kafi kako sam zadovoljna. Samo tako. Ili pošaljem poruku nekoj dragoj osobi. A onda ovu silnu sreću upakujem i prigrlim, provjerim je li alarm navijen u zadnjoj trećini noći, kao i uvijek dok sam dovila svome Gospodaru za sve ono što danas imam i ponovo dođem na sa Njim ugovoreni susret, spustim čelo pred Njegovom milošću i dugo šapućem Hvaljen neka si, Gospodaru svih svjetova.

I nekako, bude dovoljno.


Noviji postovi | Stariji postovi