11.08.2019.

In three words I can sum up everything I've learned about life: it goes on.

E, jutros sam baš s lahkoćom ustala iako je ovo jedan od najranijih Bajrama koje sam doživjela i iako sam pola noći provela u razmišljanju umjesto spavanju. Nije mi ništa bilo teško, svemu sam se radovala. Brzo sam se izvukla iz svoje crvene posteljine i ustala sa crvenog kreveta, kojeg mi je babo napravio.

Sačekali smo babu da dođe iz džamije, onda smo otišli svi na doručak, onda smo se slikali u avliji i onda smo sjeli kod kuće da pojedemo po parče Medovika. E kako sam ga napravila svaka mi čast.

Onda sam im dala poklone, pa smo prvo zaklali kurban i onda cijeli dan gore-dolje, tamo-vamo, ja sam tek sad uspjela sjesti da završim sales plan, za koji mi rok istječe sutra. Kolegica mi ga je pokazala tek u petak, sjedile smo 4 sata računajući, a onda je rekla Eto ja sutra odoh i nema me dvije sedmice, dovrši sama, sretno!

S jedne strane to je dobro, jer mi uskoro istječe ugovor i nemam pojma hoće li ga produžiti, pa evo imam priliku pokazati da stvarno mogu uraditi nešto kvalitetno za ovu firmu, a s druge strane nisam nikad radila nešto teže i bojim se da ću samo pokazati koliko tek ne znam!

Shvatila sam da je radost dočekivanja Bajrama proporcionalna količini truda kojeg uložiš u period prije, da bi zaslužio tu radost. Koliko si vremena posvetio ibadetu, dobrovoljnim namazima, postu, učenju Kur'ana, zikru, itd. Pa kada očekuješ i moliš da ti Uzvišeni primi dobra djela na taj važan dan, da zaista imaš šta i da ponudiš. Prošle godine u ovo doba sam pisala o programu Pilgrims at home u kojem sam učestovala i koji je oličnje maksimuma ibadeta kojeg možeš postići u Zul-hidžetu hahah, ali ove godine se nisam usudila, svakako ne znam šta bih s ovoliko obaveza, pa sam na sebe preuzela koliko mi je izgledalo realno. Npr. prethodni mjesec sam bila vrijedna i intenzivno sam učila, da bih sebi za Bajram poklonila novu naučenu suru i taj osjećaj se ne može porediti ni sa čim. ♡

Danas sam pojela maminu baklavu, iako ne volim baklavu pretjerano. Sjedila sam s njima cijeli dan i upijala njihove likove i glasove. Razgledala sam okolo i pamtila svaki obris i zvuk. Popili smo kafu, jednu, pa drugu, pa treću. I opet osjećam da će mi nešto promaći. Kao u onim patetičnim filmskim scenama kada protagonist miluje police za knjige i grli jastuke i namještaj.

Ali eto, još sutra, pa još jedan dan, pa još jedan i eto ga, prođe posljednji Bajram u roditeljskoj kući.

Bajrambarečula svakome ko slavi Bajram i ko mu se raduje :)


Noviji postovi | Stariji postovi