24.08.2018.

A kad te robovi Moji za Mene upitaju - Ja sam, sigurno, blizu

Koliko sreće moraš imati da, baš taj put kad ti ideš na hadž, iskrsne situacija zbog koje možeš/moraš ostati još 10 dana duže, da radiš šta ti volja i da iskoristiš taj period kao rijetko ko od tvojih sunarodnjaka do tada... Babo se kao ponekadi javi kad uhvati internet, a mame nema nigdje. Jednom sam je samo čula. Pitamo za nju, a on kaže: Ma tu je... ne možeš je istjerati iz džamije.

Nedavno sam listala slike koje objavljuju i ugledala babu kako čini tavaf, a s obje ruke drži malu knjižicu i podignutih obrva je gleda kao najvažniju stvar na svijetu. Odmah mi je naumpalo što je sestra rekla kad su otišli, a nakon što je danima pokušavao da upamti sadržaj knjižice: Bože, dal će se sjetit ijedne one dove...

Tako me je nešto steglo u grlu da sam se odmah morala isplakati. Kao onomad kad smo ih ispratili u autobus, pa sam nešto kao i htjela reći, ali nisam mogla, u grlu je stala tolika knedla koja ne samo da te ušutka, već te grlo boli kao da ga nešto reže i odjednom promukneš. Samo sam dugo plakala te noći, ne vjerujući šta se dešava.

Jučer me je nasmijao neki čovjek, kojeg povremeno srećem u liftu, pitavši me da se ne poznajemo možda sa hadža od prošle godine, jesam li i ja išla. Rekoh da nisam, još...

Ali ove godine sam otkrila neki program američke organizacije koji pomaže ženama koje nisu otišle na hadž da se osjećaju ispunjenije u ovim najvažnijim danima. Zove se Hodočasnici kod kuće i uključuje intenzivan program ibadeta za svih deset dana, uključujući i Bajram. Odmah sam se oduševila time, budući da sam ovisna o planovima, a još dodatno „bodovanje“ tih aktivnosti je pokrenulo u meni i takmičarski duh. Nadala sam se da će to biti stvar koju čekam već sedmicama da me trzne i vrati u moju raniju rutinu, jer već sedmicama nisam uspijevala ustati noću koliko god da se trudim, iako nisam puno radila i dovoljno sam odmarala... ali stalno mi je odzvanjalo:

Abdullah b. Mes’ud je upitan: „Šta je s nama pa nismo u stanju da obavljamo noćni namaz?“

„Udaljili su vas vaši grijesi“, odgovori on.

Tako da sam skupa sa još par žena bila u grupi i zajedno smo pokušavale da se motivišemo da uspijemo „prikupiti“ što više bodova. Kako biste ostvarili bodove, potrebno je obaviti svaki namaz sa sunnetima u njegovom prvom vremenu, 12 rekata duha namaza, 6 rekata evvabina, oko 1,5h raznog noćnih namaza, proučiti sure Bekara i En'am, ostati budan do izlaska sunca, postiti, te proučiti nekoliko hiljada različitih zikrova. Tih dana nisam razmišljala ni o čemu drugom, niti sam imala vremena, svaki slobodan trenutak sam koristila da dodatno učim ili brojim zikr. Tako bih i zaspala i tako sam se budila. Bila sam baš iscrpljena pred Bajram, ali toliko sam bila sretna što sam uspjela probuditi svijest i dozvati se. Baš par dana prije toga sam se zatekla kako sam došla kući s posla i nisam uradila ništa vrijedno pomena prije nego sam se vratila da prespavam, do novog radnog dana. I tako iz dana u dan...

Sve vrijeme sam mislila da je tako teško ponovo podići iman nakon što stagniraš, da treba nešto veliko da se desi i da nećeš to moći tek tako. Zaboravila sam koliko je... lahko...

„Ja sam prema svome robu onakav kako o Meni misli. Sa njim sam kad god Me spomene; ako Me spomene u sebi, i Ja ću spomenuti njega u sebi; ako Me spomene u društvu, Ja ću njega spomenuti u još boljem; ako Mi se približi koliko za pedalj, Ja ću se približiti njemu za lakat; ako se on Meni približi za lakat, Ja ću njemu za raspon raširenih ruku; ako Mi krene idući, Ja ću krenuti njemu trčeći”.


Noviji postovi | Stariji postovi