14.01.2019.

Long time no cry

Baš mi je smiješno kad neko uporno govori za sebe da je introvertan, pa postavlja neke zezancije u vezi toga, u smislu Ja sam introvert, tako sam cool.

Cijeli dan sam na nekom treningu u Srbiji i primorana sam biti i komunicirati sa svim ovim ljudima. Nigdje nikog mog.

Na ručak sam stigla kasnije, dok sam prvo otišla da klanjam, i svi su već zauzeli mjesta, pa sam morala sjesti s nekim ljudima koje prvi put vidim.

I sad opet moram na večeru, a toliko sam izgubljena. A sestra, kao da je osjetila, šalje mi poruku: Sikira li te ko?

Odgovorih: Ma držim se i progutah knedlu. Kako zakoračih u restoran, razliše se zvuci: Hej, budi jaka ti, najlakše je plakati. I onda se prelomi.

Nekad je baš teško.


Stariji postovi